Zaboravit ću te … jednom!

Kažu da se treba živjeti u sadašnjosti, za ovaj trenutak, jer se prošlost ne može promijeniti, a na budućnost se ne može osloniti. No što se desi kada nas naša vlastita prošlost neće pustiti, točnije kada nam bivši ne da mira? Sjećanja nas stalno podsjećaju i ne dopuštaju nam da nastavimo dalje. Bile to loše ili dobre uspomene, kad je riječ o muškarcima koji su nas napustili ili još gore iznevjerili, nije im mjesto u našoj glavi.

Svakoj od nas se barem jednom u životu dogodio bolan prekid. Suze su lijevale u hektolitrima, a prijateljice su prekidorganizirale kućne vizite jer samo jedno rame nije bilo dovoljno jako da izdrži tu poplavu od suza. No nakon konačnog reza, zapitamo se kako dalje? Bivši je još prefriški da bi već postao; ma to je znaš samo bivši! U našoj glavi je i ovako previše konfuznih uspomena.., čini nam se da su unutar tog muškarca bile dvije ličnosti. Presladak anđeo i crni vrag! Ipak je on bio tako dobar dečko, pa nam nije jasno kako nam je mogao tako okrutno slomiti srce.

A onda na ormariću ugledamo plišanog medvjedića kojeg nam je poklonio eto tako bez razloga i briznemo u plač. Odemo u kupaonu ispuhati nos, a tamo nađemo njegov gel za tuširanje, pa završimo skukuljene na wc školjci nosa nabijenog u taj prokleti šampon. A kada nam i njegove smrdljive čarape izazivaju bol u prsima umjesto uobičajen grč u želudcu, vrijeme je da shvatimo da je dosta!

Najgore se nositi sa uspomenama. Svaka veza ima ih jako puno, a mnoge su lijepe. I opet nas dokrajči umna blokada u kojoj ne možemo povezati da je nešto tako lijepo započelo, a završilo Hirošimom.

Jedna riječ ili klupica u parku, pjesma ili tramvajska stanica nas iznenada lupe po glavi, snagom nordijskog malja, da u stilu španjolskih sapunica poželimo izgubiti pamćenje. Jednom sam od frendice čula efikasnu metodu za odbacivanje nepoželjnih sjećanja. Na nos je stavila sunčane naočale i obišla svako mjesto koje ju je asociralo na bivšeg. Isplakala se uz lijepe uspomene i konačno probavila činjenicu da je gotovo. Drugi put kad bi se zatekla na srcedrapajućem mjestu bilo joj je lakše dok na kraju nije nestala ona knedlu u grlu.

Poanta je u tome da je svaka veza lijepa na svoj način, ali postoji razlog zašto je okončana. I moguće je da nam je bivši bio jako pažljiv, ali i posesivan. Zgodan, ali i zgubidan. I nije loše ponekad se sjetiti bivšeg bez onog tipičnog gnušanja ili bijesa, jer na neki način on definira naše kriterije, a možda nas i dovede do našeg princa. Naravno s postulatom kakav moj dragi ne bi trebao biti.